BITKA ZA SRBIJU
Samo desetak dana od objavljivanja zvaničnih statističkih podataka o rezultatima koji je ostvario srpski turizam u januaru 2020. godine (nastavljen trend rasta turističkog prometa) stigla je pošast zvana korona virus koja je pogodila turističku privredu i to ne samo našu već i svetsku i čije će se posledice osećati po nekim procenama od najmanje 3 do 6 meseci, a najverovatnije i duže što sve zavisi od toga dokle će pandemija ovog virusa trajati.
Situacija je više nego ozbiljna! Ne samo kada je u pitanju zdravlje ljudi već se postavlja pitanje kolika će biti ekonomska šteta i kakve će biti socijalne posledice. Nije mi namera da širim paniku već da probam da realno sagledam situaciju i eventualne posledice koje će nastati. Borbu za zdravlje ljudi vode lekari i u njih imam poverenja i nadam se da će sve odluke koje donose i koje će donositi biti pravovremene. Naravno, u toj borbi moramo im svi mi pojednačano pomoći našim odgovornim ponašanjem kao što će to učiniti i država stavljajući im na raspolaganje sve svoje raspoložive resurse. Ono čega se plašim su ekonomske i socijalne posledice koje če sigurno nastati a o kojima u ovim trenucima većina nas i ne razmišlja.  Prvi na udaru je turizam kao delatnost koja je izrazito elastična na tražnju. Dakle, svaki veliki poremećaj na strani tražnje, kao što su na primer ratovi, ekonomska kriza, zabrana putovanja, epidemije i sl. ostavljaju ogromne negativne efekte na ovu privrednu granu. Reprezentativna udruženja naše turističke industrije HORES (hotelijeri i restorateri) i YUTA (turističke agencije) su izašli u javnost i saopštili prve procene nastale štete i pozvali državu da reaguje i da im pomogne. U ovom trenutku hoteli i turističke agencije praktično nemaju nikakav prihod, već samo troškove. Hotelske rezervacije su otkazane, putovanja takođe, a individualni putnici i strani touroperateri zahtevaju da im se izvrši povraćaj uplaćenog novca i ne naplaćuju penali. Na taj način ugožena je solventost, i to ne samo trenutno već na duži period, i hotela i turističkih agencija jer su oni taj novac uložili (da ne ulazim u detalje) u svoje redovno poslovanje.
 
Samo da Vas podsetim, u hotelijerstvu je zaposleno oko 60 hiljada ljudi, a u turističkim agencijama još oko 5 hiljada. U ovom trenutku oni praktično rade ali veliko je pitanje kako će im poslodavci isplatiti plate. Pojedini hoteli su već otpustili radnike koje rade po ugovoru o delu, deo zaposlenih su poslali da iskoriste slobodne dane i godišnje odmore. Postavlja se pitanje šta će sa njima biti posle kad se iskoriste slobodni dani i godišnji odmori? Dakle, u ovoj privrednoj grani situacija je više nego alarmantna! Postavlja se pitanje kako će država da reaguje, koje će mere da donese, jer to mora da uradi. Da vidimo šta HORES i YUTA traže.
Hotelijeri od države traže sledeće:
• oslobađanje poreza na zarade za period zdravstvene krize korona virusa;
• smanjenje PDV-a na hranu sa 20 na 10%;
• oslobađanje poreza na imovinu za period zdravstvene krize korona virusa;
• preporuka za promenu zakonskih okvira za neplaćeno odsustvo (da može i poslodavac, za period zdravstvene krize korona virusa, da pošalje zaposlenog na neplaćeno odsustvo do 30 dana);
• reprogram obaveza prema javnim preduzećima, kao što su JP „Srbija gas“ i JP „Elektroprivrda Srbije“... ;
• preporuka bankama za zamrzavanje kreditnih obaveza za fizička i pravna lica koja posluju u hotelijerstvu i restoraterstvu;
• preporuka lokalnim samoupravama za obustavu naplate lokanih taksi za period zdravstvene krize korona virusa;
• podsticaj zapošljavanja mladih;
• obezbeđenje povoljnog kredita, sa grejs periodom od godinu dana, za finansiranje obrtnih sredstava.
YUTA od države za turističke agencije od države traži:
⦁ ukidanje plaćanja poreza i doprinosa na primanja zaposlenih;
⦁ grejs period za obaveze prema finasijskim institucijama i dobavljačima;
⦁ ukidanje obaveznog depozita za obavljanje delatnosti;
⦁ izdavanje tzv “vrednosnih vaučera” na iznos uplaćenih aranžmana klijenata koji zahtevaju povraćaj novca;
(Pojašnjenje: Izdavanje ove vrste vrednosnih vaučera bi relaksiralo turističke agencije povraćaja novca u situacijama kada to nije moguće(jer i partneri u inostranstvu nemaju likvidnost da izvrše povraćaje uplaćenih sredstava), dok bi klijentima turističkih agencija obezbedili sigurnost njihovog novca uz mogućnost korišćenja tih vrednosnih vaučera u periodu leto i jesen 2020 god.).
Postavlja se šta je od ovoga realno i koliko je opravdano. Recimo, da li je logično da se traži smanjenje PDV-a na hranu, ali to je sada manje bitno. Sa socijalnog stanovišta opasan je zahtev da se zaposleni pošalje na neplaćeno odsustvo, jer onda on ostaje bez svog prihoda a i on ima obaveze prema javnim preduzećima (plaća struju, vodu, grejanje...), gde su još troškovi za hranu i ostale minimalne potrebe. Ali da se ne pravim mnogo pametan, da vidimo kako taj trenutno gorući problem rešavaju pojedine zemlje. Recimo Italija koja je trenutno najugroženija, ukinula je poreze i doprinose i uvela moratorijum na obaveze prema dobavljačima i finansijskim institucijama. Uvela je i vanredno stanje. U Nemačkoj država je na sebe pruzela obavezu za plate, poreze i doprinose za pola radnog vremena, uvela grejs period za obaveze prema bankama i uvela beskamantne kredite za likvidnost.Šta će učiniti naša država tek ćemo da vidimo. To u prvome redu zavisi od njene ekonomske snage. Kakve god mere da donese mora da vodi računa o principijalnosti, jer problemi su mnogo veći nego što se to čini na prvi pogled. Opštepoznato je da svaka ekonomija posluje po principu spojenih sudova i svaka mera koja se donese za jednu privrednu granu uticaće na druge privredne grane. Svaka mera mora da ima i svoju zakonsku podlogu. Da li to neminovno znači i suspenziju pojedinih zakona na određeni period? Turizam je samo vrh ledenog brega, odnosno prva privredna grana koja pogođena ovom vanrednom situacijom. Realno, najugroženiji su zaposleni u privatnom sektoru. Da ne slutim na zlo, ali šta će biti ako ova pošast potraje duže, ako dođe do eskalacije i povećanja broja obolelih? Nadam se da ljudi koji rukovode našom državom imaju spremne mere i za najgori mogući scenario. Jedno je sigurno. Kada ova napast prođe neće biti sve isto. Biće potrebno vreme da se privreda i ekonomija države vrati u prethodno stanje. Da sve ovo ostane i na ovom trenutnom nivou, odnosno da i ne bude nekog daljeg progresivnog širenja bolesti neki privredni subjekti će bankrotirati, neki ljudi će ostati bez posla. Ljudski je misliti prvo na zdravlje, jer ono je najvažnije, ali treba na vreme misliti i o ekonomskim i socijalnim problemima koji će se neminovno pojavati. U tom kontekstu treba donositi i odgovarajuće odluke i mere. Ma kako to utopijski zvuči ali sve mere koja država donosi ili će doneti moraju u sebi da imaju i karakter socijalne pravde. Bitka za Srbiju je počela i moramo u njoj svi zajedno učestvovati! Teret te bitke i najveće žrtve ne smeju da podnesu njeni najugroženiji i najsiromašniji građani!Beograd, 14.03.2020. godine                                       Željko Milinković
 
www.turizamsrbije.info