ODMARAJ U SRBIJI

Tokom pola veka postojanja FNRJ, odnosno SFRJ u školama su decu učili da žive u najlepšoj državi na svetu. Ta činjenica je u udžbeniku geografije bila potkrepljena lepim slikama slovenačkih jezera, bosanskih planina, hrvatskog i crnogorskog primorja i makedonskih manastira. Srbija je predstavljena sumornim soliterima Novog Beograda, halom kragujevačke Zastave i apokaliptičkom slikom površinskog kopa u Boru. Deca su odlazila na klimatski oporavak na Divčibare a stariji bi povremeno spomenuli i neki Zlatibor ili Vrnjačku banju.  Manastiri nisu pominjani jer je religija bila opijum za narod a istorija je počinjala od 1941. godine pa Nemanjići,  Lazarevići a naročito Karađorđevići baš i nisu bili popularni. Tako su Srbi putovali na naše a potom i grčko more a svoju zemlju su upoznavali samo oni koji su zbog nedostatka novca bili primorani da letuju kod rođaka na selu. Srbija je kao turistička destinacija bila logička nemogućnost. Da se država od Vardara pa do Triglava nije raspala, narod Srbije sigurno ne bi ni otkrio mnoge pogodnosti države u kojoj živi. 

Srbija nema more ali ima najlepši deo Dunava, najznačajnije evropske reke. Kroz Srbiju protiče deo Save, čak tri cele Morave, jedan Ibar, Lim, Timok, Toplica, Nišava, Tisa, Tamiš... Drinu delimo sa našim ljudima u Bosni ali zato su izuvijani Uvac i još izuvijaniji Svrljiški Timok samo naši. Tu su i nebrojene  banje. Prirodna jezera nisu baš brojna – samo Palićko i Ludaško na severu Bačke. Ali su zaprečene brojne reke pa su nastala jezera toliko lepa da su neka dobila status Nacionalnog parka, kao Đerdapsko jezero i kanjon Drine  ili su obeležena visokim stepenom zaštite. Pomenimo tri jezera na Uvcu, dva na Drini, Vlasinsko jezero, Zavojsko jezero, Bovansko... Srbija nema more ali ima svetske šampione u vaterpolu. Ko propliva u reci za njega je more šala.

Ruralni turizam u Srbiji nije novina ali su problemi devedesetih godina učinili da on potpuno zamre. Ponovno prihvatanje gostiju su započeli salaši po Vojvodini i sela u blizini velikih turističkih centara kao što su Zlatibor, Tara, Vrnjačka banja...  Glavni adut turističke ponude su dobra i obilna trpeza, tradicionalna ljubaznost domaćina i zanimljive lokalne manifestacije. Posebno su zanimljiva sela koja su sačuvala izvorni ambijent, kao što je drveno selo Sirogojno, kameno selo Gostuša, Topli Do, Tičije Polje, Tršić... Pomenimo i sela čiji stanovnici su opredeljeni za jednu delatnost. To je Donja Lokošnica, selo paprikara, Rajac, Rogljevo i Smedovac sa pivnicama, Zagužanj selo trubača, Zlakusa poznata po majstorima grnčarima...

Za more su potrebne pare a za reku su dovoljne gaće!


Tekst i fotografije: Dragan Bosnić


Datum postavljanja na sajt: 30. 06. 2020 13:28:59